- beskičmen
- wirbellos; (čovjek) cha-ra'kterlos
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
Hrvatski-Njemački rječnik. 2014.
beskičmen — bèskičmen prid. <odr. ī> DEFINICIJA rij. koji nema kičmu, ob. u prenesenom značenju ETIMOLOGIJA bez + v. kičma … Hrvatski jezični portal
beskičmenost — bèskičmenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA v. beskičmenjaštvo ETIMOLOGIJA vidi beskičmen … Hrvatski jezični portal
beskičmenjaštvo — beskičmenjáštvo sr DEFINICIJA osobina onoga koji nema kičmu, koji je beznačajnik; gmizavost, puzavost, poltronstvo, beskarakternost, beskičmenost ETIMOLOGIJA vidi beskičmen … Hrvatski jezični portal
beskičmenjak — beskičmènjāk m <G beskičmenjáka, N mn beskičmenjáci> DEFINICIJA 1. (mn) zool. razg. beskralješnjaci, v. 2. pejor. onaj koji nema kičmu, koji je beskarakteran, onaj koji nema ponosa; beznačajnik, gmizavac, poltron, slabić ETIMOLOGIJA vidi… … Hrvatski jezični portal